Što god da obučeš - bit ćeš jeben

 

Dobije poslovni čovjek poziv iz Porezne uprave. Zovu ga da se osobno pojavi i da izjavu, jer im se čini da je premali iznos zarade prijavio na ime poreza.

On prvo ode kod svog knjigovođe te ga upita za savjet, kako se obući kada ide u Poreznu upravu!...

"Obuci svoje najstarije odijelo, da izgledaš onako sirotinjski, tako će se oni uvjeriti da nemaš puno novaca, i da su pogriješili kod razreza poreza! Oni vole misliti kako gospodare tuđim životima!"

Za svaki slučaj ode i kod svog odvjetnika, pa i njega upita za savjet za istu stvar.

"Obuci svoje najbolje odijelo koje imaš, ako nemaš posudi od nekoga, da izgledaš gospodski, tako će oni pomisliti kako ih ti uvažavaš i cijeniš, pa će se onda možda smilovati i umanjiti ti porez... Znaš, oni vole misliti kako su najvažniji na ovome svijetu!"

Čovjek totalno zbunjen, ode konačno i kod uvaženog profesora prava koji je predavao na fakultetu, pa i njega pita za savjet!

"Ispričati ću ti jednu priču!", kaže sprofesor.

"Uoči svadbe, mlada upita svoju majku, kakvu spavaćicu je najbolje obući za prvu bračnu noć. Majka je posavjetuje da uzme dugačku spavaćicu dugačkih rukava. Upita ona i svoju stariju sestru, a ona joj predloži da obuće kratku spavaćicu, bez rukava, nešto vrlo, vrlo seksi..."

"Ali profesore, pa kakve veze ta priča ima sa mnom?"

"Ista je kao tvoj slučaj, sinko moj... Štogod da obučeš - bit ćeš jeben!"

Još humora - OVDJE

Glupe izjave osiguranika prilikom prijave štete

 

Odmakao sam se od ruba ceste, bacio pogled na moju punicu i sletio u kanal sa automobilom... 

Pješak je odjednom sišao sa nogostupa i bez riječi nestao ispod mog vozila... 

Izmedju ostalog, prije moje prve prometne nezgode i nakon moje zadnje prometne nezgode nisam imao nikakvih prometnih nezgoda... 

Na nekim mjestima je u međuvremenu pao snijeg. Cesta je stoga mjestimično bila stvarno klizava. Pokušao sam zakočiti. Borio sam se koliko god sam mogao ali nije pomoglo. Udario sam u ogradu i postao "bez svjestan". Tu je bio kraj mojoj svijesti... 

Morala sam ispuniti toliko papira da bi mi skoro bilo draže da moj dragi suprug uopće nije preminuo... 

Pregazio sam čovjeka. On je priznao svoju krivicu pošto mu se to već jednom dogodilo... 

Na kraju sam živaca i borim se sa teškim "kastritisom"... 

Ne znam tko mi je ukrao novčanik s obzirom da nitko od moje rodbine nije bio u blizini...

Kada sam došao kući greskom sam skrenuo na pogrešni kolni prilaz i udario u drvo koje na tom mjestu kod mene apsolutno ne stoji... 

Izašao sam na cestu, od jednom je i slijeva i zdesna naišlo puno vozila, nisam znao kuda bi i tada su me udarili sa svih strana... 

Policijsko vozilo mi je dalo signal da se zaustavim . Ja sam našao stup i zaustavio se... 

Vasi argumenti su stvarno slabi. Za takve mućke i izgovore morate tražiti veću budalu, a to teško da ćete naći ... 

Pješak očito nije znao u kojem pravcu bi išao, pa sam ga pregazio ... 

Danas Vam pišem prvi i posljednji put i ako mi ne odgovorite opet ću Vam pisati... 

Moj sin nije srušio tu ženu . On je samo pokraj nje prošao, a ona je od propuha pala u kanal... 

Prihoda od uzgoja stoke više nemamo. Sa smrću moga supruga sva stoka je otišla sa imanja i nemožemo ju pronaći... 

Kada sam htio stati na kočnicu, iste više nije bilo, gdje je nestala nemam pojma... 

Nije mi potrebno životno osiguranje . Želim da svi budu stvarno tužni kada umrem... 

Moje vozilo je jednostavno samo islo ravno, što u zavoju neminovno vodi do slijetanja s ceste... 

Vozio sam unazad niz strmu cestu, probio sam ogradu i udario u kuću. Jednostavno se nisam mogao sjetiti gdje je kočnica... 

Sve račune koje dobijem ne platim odmah jer za to nemam novaca nego ih ubacim u veliki bubanj iz kojega početkom svakog mjeseca povezanih očiju izvučem tri koja tada platim. Molim Vas da se strpite dok Vas ne pogodi sreća jer kolo sreće se svakog mjeseca okreće... 

Naša vozila su se sudarila točno u trenutku kada su se srela... 

Na žalost je moj otac podlegao svojoj strašću za lovom, zamijenili su ga sa divljom svinjom i upucali ga... 

Odmah nakon smrti moga supruga postala sam udovica... 

Udario sam sa svojim vozilom o cestovni odbojnik, okrenuo sam se na krov i tada sam izgubio kontrolu nad vozilom... 

Na raskrižju sam imao nepredviđeni napad daltonizma, nisam prepoznao boje na semaforu... 

Drugo vozilo je udarilo u moje bez da mi prethodno najavi svoju namjeru... 

Velikom brzinom mi se približavao rasvjetni stup. Pokušao sam ga cik-cak vožnjom izbjeći ali me je svejedno pogodio u hladnjak, tu ja nisam ništa mogao uraditi... 

I prije nego što sam ga udario bio sam uvjeren da taj starac nikada neće stići na drugu stranu ulice... 

Nevidljivo vozilo je došlo niotkud, udarilo u mene i nestalo bez traga ... 

Nakon što sam navršio četrdeset godina, zaspao sam za volanom, jednostavno godine čine svoje... 

Cijeli dan sam kupovao biljke. Kada sam došao do križanja odjednom mi je izrastao grm pred očima pa nisam vidio drugo vozilo... 

Kada sam htio udariti muhu dohvatio sam rasvjetni stup... 

Vidio sam kako njegovo tužno lice polako prelijeće ispred mene prije nego što mi je gospodin pao na krov... 

Vozio sam se normalno cestom kada sam osjetio potrebu da idem na WC. Zaustavio sam se uz rub i krenuo u oblžznji grm. Kada sam skinuo hlače protivnik me je od pozadi udario bagerom... 

Konj je prešao preko kolnika bez da se prethodno uvjeri da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu... 

Bio sam teško bolestan i dva puta sam skoro umro pa bi mi stoga mogli platiti barem pola osigurane svote za slučaj smrti... 

Pošto više ne živim sa svojim suprugom, molim Vas da pošaljete Vaseg zastupnika da navrati... 

Da li supruga moram prvo ubiti prije nego što mi isplatite novac? 

Još humora - OVDJE

Vicevi 142. puta - Nova španjolska TV serija

 

U početku Gabrijela živi u štali, nema jednu nogu, gluha je, slijepa, nepismena i siromašna. Nema za hranu pa mora jesti šljunak.

Poslije 100 epizoda Gabrijela i vidi i čuje.

U 120-toj epizodi izraste joj noga.

U 150-toj epizodi postaje direktor banke.

U 250-toj epizodi dobija napad sijlepog crijeva, svi muškarci u seriji plaču.

U 300-toj epizodi saznaje da ima oca, brata, majku, očuha, jetrvu i svekrvu, i da su svi oni veoma bogati te je samim tim i ona bogata nasljednica. Svi muškarci u seriji plaču.

U 312-toj epizodi saznaje da joj je otac sam sebi brat blizanac a da joj je majka umrla čim se rodila. Svi plaču, naročito se u tome ističu muški likovi.

Dvije epizode kasnije banka koju vodi bankrotira, svi je mrze, ona plače, svi u seriji plaču. Plače i režiser i scenarist i koscenarist.

Ta epopeja traje cirka 20 epizoda.

U 340-oj epizodi vraća se do štale u kojoj se rodila i tamo joj gatara kaže da će imati sreće u životu. Plače Gabrijela, plače gatara, plaču svi muskarci u seriji, plače moja baba koja prati tu seriju, plačem i ja jer je Gabrijeli konačno krenulo.

Na kraju, poslije 500 epizoda proročanstvo se ispuni, moja baba počinje da prati drugu španjolsku seriju u kojoj, na početku, Lucinda živi u štali, nema jednu nogu, gluha je i slijepa...

 

 

Još viceva - OVDJE